Space Scrap: Bonn raspravlja o rješenjima za prijetnju naših orbita

Space Scrap nije samo opasnost za satelite

Prijetnja od svemirskog otpada sve je hitniji problem. Stručnjaci ne samo da upozoravaju na rizike koje predstavljaju sateliti i prostor, već i na udaljene učinke na infrastrukturu na zemlji. Na trenutnoj konferenciji u Bonnu, znanstvenici iz više od 30 zemalja razgovarali su o strategijama za rješavanje ovog globalnog problema.

Space Scrap uključuje razne predmete koji se nalaze u bljeskalici Zemlje i više nisu funkcionalni. To uključuje, na primjer, isključene satelite, zastarjele raketne gornje razine i predmete koji su izgubljeni u vanjskim operacijama u Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS). Većina svemirskog otpada, međutim, sastoji se od ruševina koje su nastale iz sudara i eksplozija. Od prvog satelitskog Sputnika 1957. godine, nakupljala se ogromna količina smeća, s procjenama od oko 40 000 katalogiziranih objekata u orbiti.

Kesslerov sindrom i njegove posljedice

Središnja tema u raspravi je takozvani Kesslerov sindrom, koji je Opisao zaposlenik NASA-e 1978. godine. Ovaj scenarij opisuje lančanu reakciju koju mogu pokrenuti sudari u svemiru, što bi u konačnici moglo dovesti do dijelova zemaljskih tijela postaju neupotrebljivi. To bi imalo ozbiljne učinke na komunikaciju i navigaciju na Zemlji, kao i na svemirske putovanja. Znanstvenici upozoravaju da se vjerojatnost takvih sudara povećava zbog sve veće gustoće objekata u orbiti, a neki su se već dogodili, poput sudara između američkog i ruskog satelita u 2009. godini.

Učinci na Zemlju

Opasnosti svemirskog otpada nisu ograničene samo na prostor. Čestice koje se oslobađaju u Zemljinoj atmosferi prilikom spaljivanja satelita mogu utjecati na toplinsku ravnotežu atmosfere i možda pokrenuti globalne klimatske promjene. Metalna prašina izrađena od satelita posebno bi mogla ući u stratosferu i imati štetne učinke na ozonski sloj.

Potreba za djelovanjem je visoka

Potreba za djelovanjem za smanjenje svemirskog otpada je velika. Stručnjaci razvijaju strategije za minimiziranje novog smeća i za uklanjanje postojećih krhotina. To uključuje ideju vraćanja rabljenih satelita na kontrolirani način ili uklanjanje posebnih tehnika poput odlaganja svemirskog otpada iz preopterećenih regija. Unatoč ovim izazovima, očekuje se da će se satelitska populacija povećati na preko 60 000 do 2030. godine, što dodatno naglašava potrebu za sustavnim rješenjima.