BGH potvrđuje osudu: 99-godišnji kriv u procesu koncentracijskog kampa

BGH potvrđuje osudu: 99-godišnji kriv u procesu koncentracijskog kampa

Fokus njemačke sudske prakse opet je značajan slučaj od vremena nacionalcijalizma, koji je sada dostigao novu dimenziju potvrdom presude protiv bivšeg tajnika koncentracijskog logora Irmgard F. Sada je savezni sud za pravdu u Leipzigu osudio u više od 10 000 slučajeva. Vaš posao pisca u zapovjedništvu koncentracijskog logora Stutthof dao je značajan doprinos pravnom ponovnom preispitivanju pomagačkih aktivnosti u nacističkim postupcima.

Irmgard F., rođen 29. svibnja 1925., radio je od lipnja 1943. do travnja 1945. u koncentracijskom logoru Stutthof i bio je uključen u dokumentaciju o temeljnim aktivnostima logora. Presuda okružnog suda Itzehoe, koja joj je donijela dvogodišnju kaznu mladih 2022. godine, ostala je dugo kontroverzna. Obrana je tvrdila da se ne može jasno pokazati da je svjesna sustavnih ubojstava. Ali suci BGH -a značajno su smanjili ovu raspravu svojom odlukom.

Pravna osnova i značenje

Prilikom provjere revizije, nije se radilo o ponovljenju uzimanja dokaza, već o ispravnoj primjeni pravne situacije u trenutnom postupku. Odluka je prekretnica jer je jedan od posljednjih procesa koncentracijskog logora koji su pregovarali pred najvišim njemačkim sudovima. Uz pojašnjenje sudija BGH-a, presuda je sada konačna, a rezultati ovog postupka mogli bi imati dalekosežne posljedice za buduće postupke ove vrste.

Rasprave o krivnji Irmgarda F. zaostaju na kompliciranoj povijesti pravde. U tom kontekstu, njihove se aktivnosti kao administrativnog zaposlenika smatraju ključnim u ovom kontekstu, jer je koordinacija brutalnosti i ubojstava često također zahtijevala sudjelovanje u birokratskim procesima. Njihova prosudba promiče raspravu o odgovornosti, što je rezultat rada u nacističkim logorima, čak i bez izravnog nasilja.

Usporedba s ranijim procesima

Slučaj nije prvi takve vrste. Nalazi se u sjeni ranijih pravnih sporova, na primjer protiv Oskara Gröninga, koji je osuđen za svoju ulogu u koncentracijskom logoru Auschwitz u 2015. godini. Te odluke pokazuju trend u kojem pristaše koji nisu izravno bili uključeni u akte o ubojstvu mogu biti odgovorni za njihovu ulogu. Jedan od čelnika pravne preispitivanja bio je postupak protiv Iwana "Johna" Demjanjuka, u kojem su jela otkrila da je neizravno sudjelovanje bilo dovoljno za izražavanje uvjerenja za ubojstvo.

Irmgard F. Izjava iz 1954. godine namijenjena je pokazati da je također bila svjesna okrutne stvarnosti tog područja, unatoč svim naporima da se to negira. Sudac je rekao da je radila na središnjem sučelju i da stoga ne može ostati nezapaženo događajima u kampu.

"Jednostavno je izvan bilo koje mašte da nije mogao primijetiti smrt", rekao je sudac, podvlačeći argument da izvršni zaposlenici koji su bili u izravnom kontaktu s uredima ureda imaju određenu odgovornost.

Pogled iza kulisa

Dio istrage slučaja također uključuje ponašanje Irmgarda F. nakon rata. Njihove izjave odražavaju kontinuitet poricanja i neznanja, koje su svjedočile mnoge povijesne ličnosti ovog razdoblja. Vaša bračna veza s bivšim službenikom SS-a i stalnim kontaktom s ključnim podacima SS-a postavljaju pitanja o stupnju vaše osobne odgovornosti. Tijekom postupka izrazila je kajanje i rekla: "Žao mi je što se dogodilo", što ostavlja dojam da je njezin uvid nakon desetljeća dolazio iz aktivne odgovornosti.

Unatoč ovom kajanju, tajnik koncentracijskog logora nije pritvoren u javnosti. Odluka da je ne dovede u zatvor, iako je doživjela skrbništvo na temelju pokušaja bijega, postavlja pitanja o percepciji pravosuđa i pravde u odnosu na vrlo stare optužene. Njihova detaljna integracija u nacističku administraciju ostaje kritična točka u povijesnom i pravnom ispitivanju holokausta.

Pravni okvir za procese protiv bivših službenika koncentracijskog logora značajno se promijenio tijekom desetljeća. Tijekom ranih nakon godina, fokus je bio na progonu izravnih počinitelja koji su bili fizički uključeni u akcije ubojstva. S vremenom su, međutim, pravnici i povjesničari priznali da je sustav nacionalsocijalističkog uništenja zahtijevao daleku birokratsku potporu. Bivši administrativni zaposlenici poput Irmgard F. sve su se više uzimali u obzir jer su njihove aktivnosti izravno pridonijele funkcioniranju i postojanju koncentracijskih logora. To pokazuje promjenu pravnog pogleda na pomoć ubojstvu i povezanih moralnih i socijalnih pitanja.

Još jedan važan aspekt je uloga boli i pretrpljenih plaćanja preživjelima i njihovim obiteljima. Federalna Republika Njemačka objavila je brojne programe kompenzacije kako bi nadoknadila patnju žrtava, što je često dovelo do živahnih rasprava o vrijednosti novca u usporedbi s pravdom. U slučajevima poput one Irmgard F.

Društvena percepcija procesa koncentracijskog logora

U njemačkom društvu postoji ambivalentni stav prema procesima protiv bivših dužnosnika koncentracijskog logora. Iako neki podržavaju strogo uvjerenje i potragu za pravdom, postoje i glasovi koji izražavaju zabrinutost zbog starosti i stanja zdravlja optuženih. Kritičari tvrde da potraga za nekom vrstom pravde postaje sve više laganog spektakla, pogotovo kada je riječ o vrlo starim ljudima poput Irmgard F.

S druge strane, udruge žrtava i brojni povjesničari naglašavaju važnost odgovornog „manjih bicikala u sustavu“. Tvrde da obrada i pamćenje zločina nacional -socijalizma ne mogu utjecati samo na neposredni uvrede, već i na ljude koji su sustav održavali svojom svakodnevnom birokracijom i odlukama. To podiže društveno pamćenje i postavlja se znak da se ta djela ne zaboravljaju.

Relevantna statistika za progon nacističkih kriminalaca

Tadašnji i trenutni postupci protiv nacističkih kriminalaca pokazuju da je broj optuženih tijekom godina fluktuirao. Prema dokumentacijskom centru "Topografija terora", mnogi su procesi provedeni protiv bivših zaposlenika koncentracijskog logora širom svijeta od 1945., s oživljavanjem tih postupaka posljednjih desetljeća, posebno nakon presude protiv Oskara Gröninga.

• Do kraja 2021., prema vijestima, bilo je najmanje 70 postupaka za pomoć u ubojstvu u vezi s nacističkim zločinima, koje su inicirali preživjeli ili njihovi potomci.
• Prema istraživanju Instituta za demoskopiju Allensbach iz 2022. godine, 75% Nijemca podržalo je kazneno progon nacističkih kriminalaca, bez obzira na njihovu dob.
• Broj procesa protiv preko 90-godišnjaka značajno se povećao: Iako su u Saveznoj Republici bila poznata samo dva takva slučaja, već je bilo preko 15.
Do 2022

Ove statistike naglašavaju važnost suočavanja s nacionalnim socijalističkim zločinima i pokazuju da je socijalni pritisak na pravosuđe da se nosi s prošlošću prošlosti. Rasprave o progonu Irmgarda F. i drugih poput nje i dalje će ostati središnja tema u njemačkom društvu.