Djeca deportirana u St. Peter-Ording: učiniti traume iz prošlosti vidljivima
Sjećanje na deportaciju djece: St. Peter-Ording ističe iskustva 325 000 djece između 1945.-1990.

Djeca deportirana u St. Peter-Ording: učiniti traume iz prošlosti vidljivima
U St. Peter-Ordingu trenutno se poduzima važan korak u suočavanju s bolnom poviješću otpremanja djece. Danas ima oko 325.000 djece koja su između 1945. i 1990. godine poslana u više od 40 dječjih lječilišta, prvenstveno radi “odgoja”, tj. NDR izvješća. Prema procjenama, broj djece poslane u Njemačku iznosi 6 do 8 milijuna. Očekivalo se da će ta djeca provesti između tri do šest tjedana u posebnim ustanovama dok njihovi roditelji nisu prisutni. No, stvarnost je za mnoge često karakterizirala prisila i izolacija, kako pokazuju izvješća pogođenih.
Okrugli stol, koji je pokrenut u rujnu 2024. na inicijativu matične grupe “Schickungskinder SPO”, ima za cilj učiniti vidljivima često bolna iskustva ove djece. To uključuje izvješća o nasilju, prisilnom jedenju i psihičkom ponižavanju. Claudia Johansson, i sama jedno od poslane djece, i drugi sudionici raspravljaju pod vodstvom stručnjaka kao što je dr. Helge-Fabien Hertz o pojedinačnim sudbinama i izazovima. Na stolu su bivša toplička djeca, stanovnici, kao i predstavnici zajednice i pokrajine Schleswig-Holstein.
Iskustva djece koja su deportirana
Mnoga su djeca u tim domovima doživjela emocionalno i fizičko zlostavljanje. Kako se u NDR izvješću objašnjava, izvješća o tim iskustvima su alarmantna. Prisilno jedenje i stroga razdoblja odmora često su se opravdavali kao odgojne mjere, no ove se prakse sada sve više promatraju kao oblici psihičkog nasilja. Studija Christian-Albrechts-Universität zu Kiel poduzima dubinsku analizu i donosi svjetlo u ovo mračno vrijeme. Povjesničari su otkrili da su se tjelesno kažnjavanje i kaznene mjere dugo smatrale normalnim odgojnim metodama.
Dokumentirane su i druge stravične činjenice, uključujući korištenje sedativa, često bez znanja roditelja. Mnoga su djeca u domovima liječena lijekovima za suzbijanje nemira, što predstavlja još jedan aspekt zlostavljanja. Sylvia Wagner, farmaceutkinja, dokumentira ove prakse i povezane rizike. Korištenje lijekova primjer je gnusnog nepoštivanja dječjih prava.
Zdrava ponovna procjena
Okrugli stol ne govori samo o mračnim poglavljima, već ima za cilj i izradu zajedničke deklaracije. Nakon četiri sesije, planiran je stalni postav u Eiderstedt Museum Landscape kako bi ova tema bila vidljiva budućim generacijama. Praćeni snažnom željom da ih društvo čuje, oni koji su pogođeni zahtijevaju sveobuhvatan proces koji nadilazi prošlo loše postupanje.
Nažalost, mnogi od pogođenih osjećaju se iznevjerenim od strane politike. Ipak, postoji nada da projekt može poslužiti kao model drugim mjestima za rasvjetljavanje pojedinačnih sudbina djece koja su deportirana. Povijesno gledano, ovo je nužan korak kako bi se deportiranoj djeci dalo priznanje koje im je očajnički potrebno.
Put do pravde je težak, ali sa svakom ispričanom pričom raste nada za bolje razumijevanje i zaštićenu budućnost za buduće generacije. Na svima nama je da slušamo ovu često zaboravljenu skupinu djece i ne zanemarimo njihove priče.