Smeđi štakori prijete šišmišima: hitna akcija u Segebergu!

Smeđi štakori prijete šišmišima: hitna akcija u Segebergu!

U zabrinjavajućem nalazu istraživanja, biolozi su dokumentirali alarmantne napade smeđih štakora na šišmiše u špilji Kalkberg u Segebergu. Prema scinexx.de, u samo pet tjedana snimljeno je više od 30 napada, od kojih je 13 završilo kobno po šišmiše. Štakori, koji se ne boje pojesti ubijene životinje, predstavljaju ozbiljnu prijetnju populaciji šišmiša koji tamo žive.

Ove agresivne strategije lova smeđih štakora uključuju čekanje na ulazu u zimske nastambe, gdje pucaju na šišmiše koji ništa ne sumnjaju u letu, kao i brze napade na životinje koje se odmaraju ili sletjele. Biolozi procjenjuju da to rezultira ubijanjem tisuća šišmiša u Segebergu svake godine. Kolonija štakora od samo 15 životinja mogla bi uhvatiti do sedam posto od 30.000 lepršavih životinja koje ondje spavaju zimski san.

Rizici za ljude i ekosustav

Osim što ugrožava šišmiše, prisutnost smeđih štakora (Rattus norvegicus) može predstavljati i potencijalne zdravstvene rizike za ljude. Poznato je da su ove životinje rezervoar domaćini za razne viruse, što znači da mogu pokupiti patogene od šišmiša i proširiti ih u urbana područja. Savezna agencija za okoliš naglašava da trenutno nema dokaza o akutnom zdravstvenom riziku. Međutim, treba ozbiljno razmotriti kontrolu populacije štakora u gradovima i skloništima šišmiša.

Za rješavanje problema štakora ključne su preventivne mjere. Smeđi štakori obično se nalaze u područjima gdje imaju pristup hrani i mogućnostima gniježđenja. Kako bi se spriječilo trajno taloženje, otpad od hrane ne bi se trebao odlagati kroz WC, a otvori prozora i vrata trebaju biti osigurani. Otpad i smeće predstavljaju mjesta za gniježđenje koja treba izbjegavati pod svaku cijenu.

Uloga smeđih štakora u prirodi

Smeđi štakori su životinje svejedi koje više vole jesti biljnu hranu, ali se također ne boje strvine. U takvoj prilici hranjenja mogli bi progutati potencijalno opasne klice. Ženka štakora može okotiti u prosjeku osam potomaka do šest puta godišnje. S težinom do 500 grama i duljinom glave i trupa od 19 do 30 cm, raširili su se diljem svijeta, posebice u urbanim naseljima.

Aktivnosti smeđih štakora nisu samo biološki zanimljive, nego i dalekosežne problematike, kao što incidenti u Segebergu dojmljivo pokazuju. Kako bi se zaštitila ugrožena populacija šišmiša i minimizirali mogući zdravstveni rizici, može biti potrebna ciljana kontrola smeđih štakora. Uostalom, držati oči otvorenima prema prirodi znači djelovati u najboljem interesu okoliša i našeg zdravlja.