München se planira prijaviti za Olimpijske igre 2036.: prilike i izazovi!

München se planira prijaviti za Olimpijske igre 2036.: prilike i izazovi!

Rasprava se zahuktava u Münchenu: Grad razmatra prijavu za Olimpijske igre 2036. Gradonačelnik Dieter Reiter stoji iza ovog plana i vidi ga kao priliku za novi početak za gradsko društvo. Mnogi stanovnici Münchena nadaju se da takav veliki događaj neće biti samo sportski festival, već i gospodarski procvat i nužan poticaj za hitno potrebno širenje gradske infrastrukture. Prema izvješću od Merkur Tema se trenutno procjenjuje u anketi kojom se ispituje raspoloženje stanovništva.

No, osjetljivo je pitanje kolika bi mogla biti cijena aplikacije. Samo troškovi prijave iznose oko 7 milijuna eura. Riječ je o starijim, odnosno visokim izdacima, koje mogu nadmašiti ne baš mali izdaci za izgradnju potrebnih sustava. Postavlja se pitanje isplati li se takva ulaganja doista. Raspodjela troškova mogla bi biti presudna. Nova stranica koja se bavi olimpijskom kandidaturom Münchena nudi dodatne pojedinosti: MOO je značajno smanjio zahtjeve, smanjujući troškove prijave na između 5 i 8 milijuna eura. Ipak, faktor troškova ostaje osjetljiv, jer bi referendum koštao oko 6,7 milijuna eura, što nije uključeno u troškove prijave, kako je prikazano olympiabewerbung-muenchen.com treba čitati.

Zamka troškova ili prilika za grad?

Rasprava o aplikaciji vodi se ne samo u Bavarskoj, već iu Berlinu. Njemački glavni grad također ima planove za prijavu, vjerojatno za Igre 2036. ili 2040. godine. Gradonačelnik Kai Wegner i sportska senatorica Iris Spranger podržavaju projekt koji se fokusira na održivi koncept i namijenjen je korištenju postojećih sportskih objekata. Međutim, u mnogim su slučajevima one dotrajale i zahtijevaju opsežna renoviranja. Financijske brige u Berlinu su slične, i to RBB izvijestio je da se samo troškovi za olimpijski stadion i park procjenjuju na oko 150 milijuna eura.

Oba grada, München i Berlin, stoga su u dilemi: s jedne su strane potencijalne prednosti olimpijske kandidature, s druge strane golemi financijski izdaci koji bi bili nužni ne samo za same igre, nego prije svega za potrebnu infrastrukturu. Da su potrebni stadioni već bili dostupni u Münchenu, na primjer, to bi se moglo smatrati plusom. Ali stvarnost pokazuje da su i tu potrebna ulaganja.

Još jedan uzbudljiv aspekt je moguće sudjelovanje građana. To se traži, primjerice, u Berlinu u ljeto 2024. kroz okvirni koncept aplikacije. Sličan pristup također bi mogao biti od pomoći u Münchenu kako bi se građani transparentnije uključili u procese donošenja odluka.

Kakve god odluke budu donesene u nadolazećim godinama, bit će uzbudljivo vidjeti kako će se razvijati rasprave o olimpijskim kandidaturama u oba grada i koja će odluka na kraju biti donesena. Možda će 2025. ili 2026. već biti jasno hoće li prijedlozi Münchena naići na odobravanje građana ili se utrka može dobiti u Berlinu.