25 godina Schil stranke: Od sudačke nemilosrdnosti do političke propasti!
Ronald Schil je 13. srpnja 2000. godine u Hamburgu osnovao kontroverznu Schillovu stranku koja je imala trajan utjecaj na političku sliku i sigurnosnu politiku.

25 godina Schil stranke: Od sudačke nemilosrdnosti do političke propasti!
Dana 13. srpnja 2000. Ronald Schil, poznatiji kao “Richter Merciless”, osnovao je Stranku ustavne ofenzive, popularno zvanu Schillova stranka. Ta je formacija brzo prepoznala potencijal koji je ležao u nezadovoljstvu uspostavljenom politikom. Schillov čvrsti stav kao suca, u kombinaciji s njegovim oštrim kaznama, došao je u pravo vrijeme dok je kriminal bjesnio u Hamburgu. Brzo je stekao popularnost, što se ne samo odrazilo na državnim izborima 2001., kada je stranka dobila 19,4 posto glasova i postala treća najjača snaga u hamburškom parlamentu, iza SPD-a s 36,5 posto i CDU-a s 26,2 posto. NDR izvještava o Schillovoj obećavajućoj predizbornoj kampanji, koja je bila usredotočena na unutarnju sigurnost i dala ambiciozno obećanje da će u roku od 100 dana prepoloviti nasilni kriminal u Hamburgu.
Rane dane Schillove političke karijere karakterizirala je blistava koalicija. Kao senator unutarnjih poslova i drugi gradonačelnik Hamburga, bio je ključna osoba za Olea von Beusta (CDU), koji je uspio ući u koaliciju sa strankom Schil i FDP-om. No mračna strana te suradnje nije ostala skrivena: Schillov mandat pratili su skandali i glasine o osobnim ekscesima. Osim toga, njegova je stranka na saveznim izborima 2002., nakon samo dvije godine, doživjela težak poraz i osvojila samo 0,8 posto glasova na saveznoj razini. Wikipedia opisuje da je stranka Schill isprva smatrana desničarskim populističkim reformskim pokretom, ali je ubrzo stavljena na stranu zbog unutarnjih sukoba i gubitka podrške javnosti.
Od uspona do beznačajnosti
Politička situacija se iznenada promijenila. 11. rujna 2001. svijet je stao dok su napadi na Svjetski trgovački centar radikalno promijenili percepciju sigurnosti i terorizma. Hamburg, kao izravni lučki grad, odjednom se našao u središtu pozornosti. Od Schillove stranke zahtijevalo se da održi svoja obećanja, ali Schil nije mogao obuzdati nasilni zločin kako je najavljeno. To je pružilo plodno tlo za njegove kritičare, koji su ga ubrzo prozvali ne samo "senatorom bez plana" već i "senatorom neugodnim". Konačni kraj koalicije s von Beustom dogodio se 9. prosinca 2003. i označio duboku prekretnicu za Schilla i njegovu stranku. Wikipedia prikazuje razvoj stranke Schil od političke nade do sjene same sebe, koja je potpuno nestala s političkog krajolika nakon raspada 2009.
Brzi pogled na izborne rezultate pruža uvid u dramatičan pad: dok je stranka Schilla 2001. blistala s 19,4 posto, na saveznim izborima 2005. dobila je samo 0,1 posto. Ova brza spirala prema dolje može se promatrati i kao dio većeg fenomena. Pojava desnog populizma u Njemačkoj, uključujući i druge političke pokrete, proizlazi iz dubokog nezadovoljstva u društvu. Böckler-Stiftung analizira da su ekonomski i kulturni sukobi važni za uspon takvih stranaka. Mnogi se ljudi više ne osjećaju predstavljeni političkom klasom, osobito u kriznim vremenima poput pandemije korone ili sukoba u Ukrajini.
Ukratko, priča o Ronaldu Schillu i Schillovoj stranci ostaje podsjetnik na to koliko brzo političke karijere mogu završiti nakon skandala i gubitaka. I to još jednom pokazuje koliko su ključne komponente kao što su unutarnja sigurnost, ekonomska stabilnost i osobna sudbina birača u privlačenju i zadržavanju podrške.