Borba za resurse: Trošenje oružja ugrožava naš rast u prosperitetu!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Na sindikalnoj konferenciji u Salzgitteru, Dierk Hirschel je proturječio prednostima obrambenih troškova za gospodarstvo.

Auf der Gewerkschaftskonferenz in Salzgitter widersprach Dierk Hirschel den Vorteilen von Rüstungsausgaben für die Wirtschaft.
Na sindikalnoj konferenciji u Salzgitteru, Dierk Hirschel je proturječio prednostima obrambenih troškova za gospodarstvo.

Borba za resurse: Trošenje oružja ugrožava naš rast u prosperitetu!

Na trećoj sindikalnoj konferenciji za mir u Salzgitteru, Dierk Hirschel, Verdijev glavni ekonomist, jasno je dao do znanja da povećanje vojne potrošnje nema željeni učinak gospodarskog rasta. Prema Hirschelu, vojna potrošnja jednostavno je "mrtvi kapital", a ne produktivna ulaganja koja koriste društvu. Na primjer, dok širenje infrastrukture poput izgradnje cesta i vrtića stvara prihode u budućnosti, vojni izdaci preusmjeravaju vrijedne resurse iz proizvodnih područja, poput kvalificiranih radnika i kapitala. To ne samo da utječe na gospodarstvo, već također promiče društvene borbe za raspodjelu, posebno u sektoru socijalne države, gdje pritisak na financiranje stalno raste. Tema koja je posebno eksplozivna, pogotovo ako se uzme u obzir da trenutni savezni proračun iznosi 470 milijardi eura, a potrebe financiranja socijalne države postaju sve važnije.

Još jedna od Hirschelovih središnjih briga bila je kritička procjena argumenata koji se često iznose u korist veće potrošnje za obranu. Mnogi govore o potrebi zaštite obrambene sposobnosti. No Ingar Solty, konzultant za politiku mira i sigurnosti u Zakladi Rosa Luxemburg, proturječio je raširenoj pretpostavci da postoji prijetnja od ruskog napada na zemlje NATO-a. Taj je strah opisao neutemeljenim i istaknuo kako Rusiji nije u interesu sukobiti se s NATO-om.

Vojna potrošnja na globalnom dnevnom redu

U Europi se zaoštrila i rasprava o povećanju vojne potrošnje. Od ruskog napada na Ukrajinu 2022., mnoge su vlade u EU-u razmatrale povećanje svojih vojnih proračuna kako bi odražavale rastuću prijetnju. Prema izvješću Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), globalna vojna potrošnja značajno je porasla do 2024. Cilj je bio zadržati potrošnju zemalja EU-a malo ispod cilja NATO-a od 2 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).

  • Die Militärausgaben haben sich von 2005 bis 2024 betrachtet kontinuierlich gesteigert.
  • Die Dringlichkeit, die Verteidigungsfähigkeit in Europa zu verlängern, ist seit dem Ukraine-Konflikt gestiegen.
  • US-Präsident Donald Trump hatte im Rahmen einer Diskussion sogar anregt, die Ausgaben auf 5 Prozent des BIP zu erhöhen.

Izvješće iz Kiela ističe da bi povećanje vojne potrošnje s 2 na 3,5 posto BDP-a moglo generirati privatnu gospodarsku aktivnost sličnog iznosa do 300 milijardi eura godišnje. To znači da bi povećanje vojne potrošnje od 1 posto BDP-a dugoročno moglo povećati produktivnost privatnog sektora za 0,25 postotnih bodova. No, nije tako jednostavno, jer Ethan Ilzetzki s London School of Economics upozorava na rizike koje bi veća obrambena potrošnja mogla donijeti privatnoj potrošnji, posebice ako se financira višim porezima.

Ukratko, jedno je sigurno: dok se politička rasprava o izdvajanjima za obranu i dalje zahuktava, financijski okvir i njegov društveni učinak ne treba izgubiti iz vida. Ulaganja u obrazovanje, infrastrukturu i socijalnu sigurnost stoga ne bi smjela zaostati, osobito u vrijeme kada društvo sve više osjeća pritisak da financira socijalnu državu. Poziv donositeljima odluka je jasan: održivi pristup sigurnosti građana ne može se prenijeti samo kroz izdvajanja za obranu.