Obljetnica požara u Solingenu: preživjeli se bore s traumom!

Obljetnica požara u Solingenu: preživjeli se bore s traumom!

U Solingenu je razorni podmetnuti požar 25. ožujka 2024. odnio četiri života i utjecao na brojne druge. Počinitelj, Daniel S., zapalio je stambenu zgradu u kojoj su boravile obitelji doseljenika, pri čemu su poginuli tursko-bugarski par Kancho Emilov Zhilov i Katya Todorovo Zhilova, kao i njihove dvije male kćeri Galia (3 godine) i Emily (1 godina). Osim toga, ozlijeđen je još 21 stanar, uključujući Ayşe i Nihata Kostadincheva, koji su preživjeli samo hrabrim skokom s trećeg kata sa svojom sedmomjesečnom bebom Salihom. Nihatu je nakon incidenta bila potrebna višestruka reanimacija, dok je Ayşe bila podvrgnuta nekoliko operacija koje su joj promijenile život, uključujući presađivanje kože i liječenje kompliciranih prijeloma kostiju. Salih je zadobio teške opekotine i nekoliko slomljenih rebara. Belltower News izvještava o dubokim psihološkim ranama koje pate mnoge preživjele, uključujući flashbackove, anksiozne poremećaje i depresiju.

Suđenje Danielu S. počelo je u siječnju 2025. pred regionalnim sudom u Wuppertalu. Oni koji su pogođeni doživljavaju proces retraumatizirajućim jer su ponovno suočeni s užasom požara. Ono što posebno upada u oči je neprepoznavanje mogućeg političkog motiva iza ovog razornog napada. Iako su u pretresu stanova pronađeni inkriminirajući materijali u vidu 166 dosjea s nacističkom propagandom, državno odvjetništvo za sada nije pronašlo dokaze o ksenofobnom motivu, već se poziva na izjavu Daniela S. da su razlozi za njegov čin "stres s gazdaricom". WDR kritizira ove istrage i izvještava da rasistički motivi izlaze na vidjelo tek kasno u procesu.

Šokantno nasljeđe

Ovaj se incident ne može promatrati odvojeno od povijesti desničarsko-ekstremističkog nasilja u Njemačkoj, koje je tijekom godina pokazalo zabrinjavajuću putanju. Konkretno, ponovljena pojava takvih napada, poput podmetanja požara u Möllnu (1992.) i Solingenu (1993.), postavlja pitanja o tome koliko je ovaj problem duboko ukorijenjen u njemačkom društvu. Bertelsmann Stiftung izvještava o porastu napada na izbjeglice, koji su često posljedica rasističkih i desničarskih ekstremističkih stavova. Ti se napadi obično klasificiraju kao kršenja ljudskih prava i manifestiraju se i fizički i psihički.

Osim neposrednog utjecaja ovih činova nasilja, oni također služe kao duh koji živi u umovima mnogih ljudi. Preživjeli članovi obitelji, koji se sada bore s posljedicama, zahtijevaju ne samo pravdu, već i sveobuhvatno razumijevanje društvenih i političkih struktura koje potiču takva djela. Slučaj u Solingenu ostaje bolan podsjetnik da percepcija društva o migraciji i povezana stigma mogu imati gorak utjecaj na živote mnogih.

Javna rasprava o tome kako se nositi s nasiljem desničarskih ekstremista i potrebi da se saslušaju oni koji su pogođeni postaje sve hitnija. Poziv na veće priznanje i razmatranje političkih dimenzija iza takvih napada nije samo pitanje pravde, već i pitanje koje ima potencijal duboko preobraziti naše društvo.

Na kraju, za nadati se da će preživjeli dobiti potrebnu potporu i priznanje koje zaslužuju te da sjećanja na žrtve nisu zaboravljena. Zajedno moramo raditi za društvo u kojem su takve tragedije stvar prošlosti i u kojem svi ljudi, bez obzira na porijeklo, mogu pronaći siguran dom.