Nuklearna budućnost Europe: Nove strategije protiv prijetnje Rusije!

Nuklearna budućnost Europe: Nove strategije protiv prijetnje Rusije!

Krajolik europske sigurnosne politike trenutačno oblikuju dva ekstrovertna šoka. Prvo, veliki ruski napad na Ukrajinu 2022. drastično je promijenio percepciju prijetnje Europljana. NATO je bio u mogućnosti zaštititi svoje članice vjerodostojnim nuklearnim odvraćanjem istovremeno sprječavajući scenarij vojne eskalacije. Ovo još jednom pokazuje da nuklearno oružje također nudi zaštitu Rusiji, budući da su zapadne države isključile izravnu vojnu umiješanost u Ukrajinu. Kako izvješćuje Internationalepolitik, drugi šok dogodio se 2025. s Trumpovom administracijom, koja je Europu gledala manje kao partnera, a sve više kao strateškog disruptora. Potpredsjednik JD Vance čak je opisao Europljane kao ideološke protivnike.

Predsjednik Trump također je pozvao Ukrajinu da prekine sukob pod uvjetima Moskve. Ove promjene u vanjskoj politici SAD-a pokrenule su mnoga pitanja o budućnosti nuklearnog odvraćanja u Europi. Posljednjih godina također je postalo jasno da se SAD treba više usredotočiti na Aziju dok se također suočava s Rusijom i Kinom kao jednakim nuklearnim izazivačima. Ova stvarnost utječe na europsko strateško razmišljanje.

Pregled odvraćanja

Nakon završetka sukoba između Istoka i Zapada, nuklearni arsenali u SAD-u i Rusiji značajno su se smanjili, no zalihe nuklearnih bojevih glava i dalje su značajne. Podsjetimo: mogući nuklearni sukob mogao bi imati katastrofalne posljedice, kako [bpb](https://www.bpb.de/themen/militaer/deutsche- defensespolitik/508040/nuclear-abschreitung/) naglašava. Klimatski modeli također podupiru strahove od "nuklearne zime" koja bi mogla biti potaknuta takvom razmjenom udaraca.

Europska rasprava o vlastitom nuklearnom odvraćanju vratila se na površinu. Političari iz Njemačke, Poljske i baltičkih država pozivaju na razmatranje alternativa trenutnoj američkoj zaštiti. Europa se suočava s izazovom da sama osigura nuklearno odvraćanje, dok bi SAD mogao smanjiti svoju potporu.

Međutim, stjecanje neovisnog nuklearnog arsenala uključivalo bi znatne rizike. Washington i Moskva mogli bi djelovati protiv širenja nuklearnog oružja koje bi moglo ugroziti stabilnost u Europi. Bliska suradnja s drugim nuklearnim državama poput Francuske i Velike Britanije stoga bi bila ključna za razvoj zajedničkih strategija. Francuska, primjerice, ima oko 300 komada nuklearnog oružja, ali ne sudjeluje u NATO-ovoj skupini za nuklearno planiranje, dok se Velika Britanija oslanja na blisku suradnju sa SAD-om.

Uloga kontrole naoružanja

Trenutna kontrola naoružanja postala je još važnija kako sve više zemalja posjeduje nuklearno oružje, što dodatno povećava izazove. Kritičari teorije odvraćanja tvrde da neuporaba nuklearnog oružja od 1945. ne pokazuje jasnu uzročnu vezu s učinkovitim odvraćanjem. Međutim, rat u Ukrajini pokazuje da se nuklearne prijetnje mogu tumačiti i kao eskalacija rizika, iako ostaje nejasno bi li Rusija doista bila spremna poduzeti takvu operaciju.

Kad je riječ o pitanjima nuklearne budućnosti Europe, bit će ključno da se Sjedinjene Države nastave braniti u Europi dok istovremeno proširuju konvencionalne vojne sposobnosti. Sveobuhvatni nuklearni dijalog mogao bi pomoći u istraživanju mogućih najgorih scenarija. Ali najveći izazov vjerojatno je oblikovati promjenu na takav način da Europa ne završi u "jazici odvraćanja" i da ostane bespomoćna pred agresivnim djelovanjem Rusije, što je istaknuo Spiegel citira se uvijek iznova.