Rat cenzure: Kako politička polarizacija prijeti dječjoj književnosti

Rat cenzure: Kako politička polarizacija prijeti dječjoj književnosti

Nedavno je u Sjedinjenim Državama prisutan zabrinjavajući trend: politička polarizacija utječe na zaštitu djece od neprimjerenih sadržaja u književnosti i filmu. Istraživači sa Sveučilišta Cornell izvješćuju da je cenzura političkih sadržaja namijenjenih djeci naglo porasla. Dok je prije fokus prvenstveno bio na sprječavanju nasilnog i seksualnog sadržaja, prioriteti cenzora su se promijenili.

Ono što posebno zabrinjava jest da i pristalice ljevice i desnice neugodne političke sadržaje doživljavaju kao prijetnju. Michael Macy, sociolog, uspoređuje situaciju s "oružjem u kulturnom ratu". Američko knjižničarsko udruženje dokumentiralo je gotovo 1300 zahtjeva za cenzuru u 2022. – najveći broj u više od dva desetljeća. Preliminarni podaci za 2023. pokazuju da će trend nastaviti rasti.

Cenzura i njezine posljedice

Posljednjih godina cenzura u području dječje književnosti značajno se promijenila. Ljevičarski kritičari ocrnjuju progresivne knjige kao rasističke, seksističke ili homofobne, dok desničarski kritičari napadaju književna djela koja promiču različitost ili krše heteronormativnost. Obje su strane iznenađujuće jedinstvene u podršci cenzuri dječjih knjiga koje nisu u skladu s njihovim vrijednostima.

Pitanje cenzure dodatno je potaknuto porastom društvenih medija. Te su platforme sada postale katalizator procesa radikalizacije. Prema mišljenju stručnjaka, digitalni komunikacijski kanali ključni su za širenje ekstremističkih sadržaja i promicanje radikalizacije, posebice među mladima. Često se uočava bliska veza između online i offline događaja, tako da je jasno razdvajanje teško moguće.

Radikalizacija u digitalnom dobu

Internet se pokazao kao plodno tlo za širenje ekstremističkih ideologija. Ekstremistički akteri pametno koriste digitalne platforme za širenje svojih poruka i pridobijanje novih sljedbenika. Videozapisi, pjesme i sadržaj na društvenim mrežama popularni su formati za prenošenje ideološkog sadržaja. Poteškoća je u tome što mladi često ne razlikuju zabavu od ekstremističke propagande.

Moglo bi se reći: Internet ne samo da pojednostavljuje širenje informacija, već i ubrzava procese radikalizacije dopuštajući korisnicima da konzumiraju sadržaj bez ikakvih sustava filtriranja. Velik broj mladih korisnika već ima iskustva s komentarima mržnje. To ne samo da negativno utječe na društvenu koheziju, već dovodi i do polarizacije unutar društva.

Osim toga, velike platforme kao što su Facebook, YouTube i TikTok moraju moderirati svoj sadržaj kako bi suzbili ekstremističku komunikaciju. Ipak, postoje razlike u umjerenosti, a mnoge manje, alternativne platforme omogućuju nesmetano širenje ekstremističkog sadržaja. Ova dinamika pokazuje koliko je važno aktivno i odgovorno djelovati u digitalnom prostoru kako bismo mlade zaštitili od opasnih ideologija.

Izazovi u reguliranju internetskog govora mržnje su značajni. Propisi kao što je Zakon o provedbi mreže (NetzDG) ​​u Njemačkoj i propisi na razini cijele EU kao što je Zakon o digitalnim uslugama (DSA) uvedeni su kako bi se tome suprotstavili. Međutim, mnogi kritičari strahuju da bi takvi propisi mogli potkopati pravo na slobodu izražavanja. Ravnoteža između zaštite i slobode mora se pronaći poput tanke linije.

U svijetu u kojem su digitalne komunikacije i politički ekstremizam često isprepleteni, ostaje pitanje: Kako možemo najbolje zaštititi djecu i mlade poštujući njihovu slobodu izražavanja? Odgovori na to su različiti i zahtijevaju dijalog između društva, obrazovnih institucija i digitalnih platformi.