Mobilna kamera za mjerenje brzine u Ehingenu: Budite oprezni, prebrza vožnja je skupa!

Mobilna kamera za mjerenje brzine u Ehingenu: Budite oprezni, prebrza vožnja je skupa!

Vozači u Ehingenu danas su posebno problematični jer je policija postavila mobilnu radarsku kutiju. Kako javlja News.de, mjerenje brzine bit će u 7:31 sati na lok. AN 49, poštanski broj 91725, gdje vrijedi ograničenje brzine od 100 km/h. Ovdje stvari mogu brzo postati skupe, jer prekršaji prebrze vožnje ne samo da rezultiraju kaznama, već i gubitkom vozačke dozvole.

Stalni nadzor cestovnog prometa dio je napora policije u Baden-Württembergu da poveća sigurnost na cestama. Mobilne kamere za mjerenje brzine mogu se fleksibilno koristiti i upotrebljavati radarske ili laserske uređaje za mjerenje brzine vozila koja prolaze. Snimaju se registarske pločice, au nekim slučajevima čak i lice vozača, što nadzor čini još učinkovitijim.

Cilj praćenja brzine

Kao što Bußgeldkatalog objašnjava, glavni cilj provođenja brzine u Njemačkoj je promicanje sigurnosti na cestama. Vozače treba redovitim kontrolama osposobiti za vožnju u skladu s pravilima. Podaci iz prethodnih godina pokazuju da je samo u 2013. više od 5000 vozača dobilo bodove za prebrzu vožnju u Flensburgu. Ovom mjerom želi se smanjiti broj nesreća i podići svijest o sigurnosti na cestama.

Način rada ovih radara temelji se na Dopplerovom učinku, pri čemu se signal šalje vozilima u prolazu kako bi se otkrila njihova brzina. U slučaju prekršaja, fotografira se i vlasnik vozila dobiva obavijest o kazni. Uređena su i dopuštena odstupanja za mjerenje brzine: na primjer, za brzine ispod 100 km/h oduzima se 3 km/h, dok se iznad 100 km/h paušalno oduzima 3% brzine.

Tehnologija mjerenja brzine

Tehnologija koja stoji iza praćenja brzine nastavila se razvijati tijekom desetljeća. Wikipedia objašnjava da je prvi prototip prometnog radara predstavljen 1956. Mobilni radarski uređaji prvi su put korišteni za kontrolu brzine 1959. U Njemačkoj su danas i policija i regionalna regulatorna tijela odgovorna za nadzor prometa, iako se odgovornost razlikuje ovisno o saveznoj državi.

Kritičari nametanja brzine često tvrde da te mjere ne samo da služe sigurnosti u prometu, već također slijede ekonomske interese. Prihodi od kazni slijevaju se u javne proračune, ali često ne pokrivaju troškove nadzora. Ova se rasprava uvijek iznova pokreće i pokazuje koliko je to osjetljiva tema u javnom diskursu.

S fleksibilnim postavljanjem mobilnih kamera za kontrolu brzine, nadzor ne samo da postaje učinkovitiji, već i manje neugodan za one koji ne paze toliko na brzinu. Vozači u Ehingenu stoga trebaju držati svoju brzinu i sigurno stići na odredište.