Duhovi prošlosti: u potrazi za tragovima na đavoljem otoku Langlütjen

Duhovi prošlosti: u potrazi za tragovima na đavoljem otoku Langlütjen

U sjeni Sjevernog mora, oko dva kilometra od obale Bremerhavena, nalaze se dva muljevita otoka Langlütjen I i II. Ovi umjetno stvoreni otoci, koji zajedno mjere 33.000 četvornih metara, imaju povijest koja seže više od 150 godina unatrag i karakterizirana je vojnom uporabom i mračnim poglavljima prošlosti. T Online izvještava da je Langlütjen izvorno bio zamišljen kao obrambena utvrda tijekom njemačko-danskih ratova između 1848. i 1864. godine.

Građevinski radovi na Langlütjenu I započeli su 1869. godine, a 300 radnika transportiralo je materijal preko 1,6 kilometara dugog nasipa koji je bio prohodan samo za vrijeme oseke. Na kraju je obalna utvrda dovršena i opremljena topovima 1871. godine, iako za vrijeme svoje uporabe nikada nije bila korištena. Langlütjen II slijedio je između 1872. i 1876. i dobio je svoje naoružanje tek 1914. Oba otoka sada su dio Nacionalnog parka Wadden Sea Donje Saske i pod strogim su uvjetima zaštite.

Mračna povijest otoka

Mračna povijest Langlütjena II zasjenjena je izvješćima o korištenju kao mučilišta Gestapoa. Između 1933. i 1934. otok je postao "zaštitni logor" za političke zatvorenike, a procjenjuje se da je oko 100 ljudi mučeno i ubijeno. Vrisak onih koji su patili mogao se čuti sve do obale, zbog čega je otok dobio zastrašujuća imena "Đavolji otok" i "Koncentracijski logor pod morem". Ova bolna sjećanja na nacističko doba dio su šireg narativa koji ocrtava povijest mornarice i vojske u Njemačkoj čak iu 19. stoljeću. ovako Pomorski muzej objašnjeno, 1848., godina prve njemačke revolucije, također je bila početak organizirane pomorske povijesti.

Marina u Carstvu doživjela je ubrzano pomorsko naoružavanje, što je u konačnici dovelo do izolacije Njemačke na međunarodnoj političkoj pozornici. Ove vojne težnje odražavaju se u objektima na otocima, koji su bili dio većeg obrambenog sustava za zaštitu bremenskih luka.

Sudbina otoka

Nakon Prvog svjetskog rata topovi su demontirani ili dignuti u zrak, a ruševine su i danas vidljivi svjedoci ove bogate povijesti. Langlütjen II nastavio se koristiti u vojne svrhe sve do Drugog svjetskog rata, prije nego što su objekti konačno postali nerentabilni i ostali u lošem strukturnom stanju. Ulazak na otoke danas je zabranjen, ali su mogući obilasci s vodičem.

Zanimljivo je da su otoci stavljeni na prodaju 2005., a 2006. pronašli su novu vlasnicu, poslovnu ženu iz Oldenburga. Međutim, njihov plan da Langlütjen iskoriste za turizam s malim utjecajem izaziva napetosti s propisima o zaštiti nacionalnog parka. Prema dosadašnjim izvješćima, već je 2015. bilo problema s grupama posjetitelja koji su narušavali mirnu zonu nacionalnog parka, dok se u pozadini ruše ostaci pomorskih utvrda.

Ukratko, povijest otoka Langlütjen nije samo dio pomorske povijesti, već i spomen na užase prošlosti koji se mora sačuvati.