Dokumentarni film o tjeralici: Šokantni uvidi ili površna drama?

Dokumentarni film o tjeralici: Šokantni uvidi ili površna drama?

Svijet rapa trenutno okupira novi dokumentarac o tjeralici, poznatiji kao Aykut Anhan, na streaming servisu Netflix. Ovaj dokumentarac zove se “Babo: Priča o uhićenju” i postigao je veliki broj klikova u kratkom vremenskom razdoblju. Martin Seeliger, sociolog rada i autor, komentirao je u intervjuu šokantne trenutke i način na koji je dokumentarni film prikazan. [Freitag] navodi da Seeliger prije svega kritizira sklonost prema osobnoj razini, koja gledatelja uvlači u umjetnikove unutarnje sukobe. Međutim, uz toliko drame, Seeliger propušta potreban kontekst, posebno kada je u pitanju odrastanje tjeralice u Offenbachu 90-ih i 2000-ih.

Dokumentarac je ograničen na šokantne scene, što se, prema Seeligeru, čini prilično površno. Osobito se prikaz konzumacije droga percipira kao autentičan, ali istovremeno ostaje osjećaj nedovršenosti s obzirom na društveno okruženje. U takvom kontekstu bilo bi zanimljivo saznati više o svakodnevnom životu u migrantskom okruženju. Rodna zastupljenost također se kritizira kao tradicionalno muška, dok prostor za žene ostaje vrlo ograničen.

Pogled na nalog za uhićenje

Uhidbeni nalog, rođen 16. prosinca 1985. u Offenbachu na Majni, dolazi iz alevijske obitelji koja govori turski i neprakticira. Njegova majka je iz Giresuna, dok mu je otac Zaza Kurd iz Tuncelija. Ova kulturološka pozadina oblikuje njegovu karijeru, koja je obilježena osobnim padovima i gubicima. Morao je napustiti školu nakon što je njegov otac počinio samoubojstvo u dobi od 14 godina. Ta traumatična iskustva ostavila su trajan utjecaj na njega, a odražavaju se iu njegovoj glazbi.

Nakon kraćeg boravka u Istanbulu, kamo je morao pobjeći zbog prijetnje zatvorskom kaznom zbog dilanja droge, živio je u Nizozemskoj. Ondje su mu napisani prvi tekstovi prije nego što se vratio u Offenbach i počeo aktivno baviti se kladioničarstvom. U nekom trenutku dobio je svoju prvu glazbenu karijeru kada mu je ponuđen ugovor s Echte Musik. Njegov prvi album “Azzlack Stereotype” objavljen je 2010. godine i dao mu je prvi zamah u karijeri.

Društvena relevantnost i identifikacija

Seeliger u svojoj analizi prepoznaje i društvenu ulogu naloga za uhićenje. Djeluje kao vjerodostojna figura za migrante, nesigurne mlade ljude i pogađa i njemačku srednju klasu i mladu ciljnu skupinu. Unatoč svojoj popularnosti, Seeliger ne vjeruje da gangsta rap postaje sve više političan. Umjesto toga, on tu scenu vidi kao dio desnog kulturnog rata koji utječe na javnu percepciju u Njemačkoj. Gangsta rap može ponuditi prilike za identifikaciju, ali to ne dovodi automatski do organizirane političke akcije.

Seeliger ističe nevoljkost mnogih repera iz migrantske radničke klase da se uključe u sindikate ili lijeve stranke. Tu na scenu stupaju misli sociologa Pierrea Bourdieua, koji ističe da je političko mišljenje često moguće tek nakon borbe za opstanak. To baca zanimljivo svjetlo na društvene izazove s kojima se reper i njegovi slušatelji moraju suočavati u svakodnevnom životu.

Kao primjer navodi se Eko Fresh, još jedan poznati reper koji se u svojim tekstovima bavi aktualnim društvenim temama. Seeliger naglašava da je u dokumentarcu izostalo dublje ispitivanje ovih tema. Ideja o ranjivom čovjeku u kontekstu Uhidbenih naloga u konačnici unosi neke politički progresivne momente u prikaz, unatoč brojnim slabostima koje dokumentarac naglašava.

Ukratko, dokumentarac o tjeralici ne prikazuje samo život umjetnika, već odražava i složena društvena pitanja. Kritički komentari Martina Seeligera pozivaju nas da pobliže preispitamo predstavljeni sadržaj i da izoštrimo svoj pogled na društvenu stvarnost koja čini okvir za takve narative. Više o impresivnoj karijeri i izazovima uhidbenog naloga možete pročitati na Wikipediji.