Karima Saïdi: Film o dijalogu između živih i mrtvih

Karima Saïdi: Film o dijalogu između živih i mrtvih

Belgijsko-marokanska redateljica Karima Saïdi svojim najnovijim filmom “Ceux qui veillent” donosi priče o migraciji i interkulturalnom dijalogu na filmsko platno. Saïdi, koja je odrasla u Bruxellesu, uvijek je u svom radu slavila intimne veze između generacija imigranata. Njezin je stilski element promatranje migracije kroz leću ukorijenjenosti i ukorijenjenosti dok se bavi različitošću i izazovima različitosti. "Danas je 3. siječnja 2026.", kako bilježi lokalno izvješćivanje, i nema boljeg vremena za rješavanje ovih bitnih pitanja koja utječu na društvo.

Saïdi se nije proslavila samo kao filmska montažerka i scenaristica, već se sada koncentrira i na dokumentarce. U svom djelu “Dans la maison” glumi hommage svojoj majci Aïchi, au novom filmu istražuje dijalog između živih i mrtvih na multikonfesionalnom groblju u Bruxellesu. Ovo groblje dirljiv je primjer suživota punog poštovanja i pokazuje kako se ljudi različitih vjera mogu mirno pokapati.

Mjesto za međukulturni dijalog

Mir koji vlada na ovom groblju oživljava u Saïdijevu filmu. Ovdje su muslimani, židovi, pravoslavci i katolici okupljeni u ozračju poštovanja. Saïdi je otkrila ovo posebno mjesto kada ju je majka zamolila da pronađe mjesto za vlastiti pokop. “Ceux qui veillent” bavi se živim odnosom između živih i mrtvih kao i kulturom sjećanja koja uključuje rituale i komemoraciju. Ovi pristupi nisu samo kreativni, već i društveno relevantni, jer postavljaju pitanja o tome kako ljudi mogu živjeti zajedno u multikulturalnom društvu, a da pritom sačuvaju sjećanja na svoje korijene.

Posljednjih desetljeća diljem Europe su se razvile brojne inicijative kako bi se sjećanja na migracije učinila vidljivima. Ovi projekti imaju za cilj promijeniti društveni diskurs o useljavanju i njegovim posljedicama. Otvorena i puna poštovanja razmjena između različitih kultura od središnje je važnosti. Kako se može vidjeti u brojnim analizama, nije riječ samo o priznavanju, već io suzbijanju diskriminacije migranata i njihovih potomaka. To se promiče kroz interkulturalni dijalog koji se fokusira na bitne vrijednosti kao što su sloboda, poštovanje i razumijevanje.

Uloga sjećanja

Utjecaj sjećanja na migracije u javnoj percepciji posebno je vidljiv u gradovima poput Marseillea, koji su poznati po svojoj kulturnoj raznolikosti. Saïdi nas potiče da svaku grobnicu u njezinu filmu razmotrimo kao dio priče o imigraciji i kulturnoj baštini. Njezina nećakinja Mona, kao treća generacija, predstavlja kulturni miks i predstavlja budućnost ovih priča. Važnost međukulturalnih interakcija, kako se opisuje kao proces, nadilazi kulturne granice i promiče zajedničko razumijevanje, koje je potrebno više nego ikada u današnjem globalnom krajoliku.

Rasprava o interkulturalnom dijalogu postaje sve važnija, posebice u vrijeme kada se društva suočavaju s velikim izazovima. Svojom umjetnošću Saïdi omogućuje osvještavanje važnosti međusobne razmjene i pokazuje kako kulturu i civilizaciju ne treba promatrati kao krute konstrukcije. U Europi koja se mijenja, sposobnost istinskog dijaloga među ljudima ključna je za skladan suživot.

Kao što vidite, rad Karime Saïdi u središtu je ovih izazova i prilika koje sa sobom nose migracije i međukulturna interakcija. “Ceux qui veillent” nije samo film o smrti, već slavlje života i zajedničkih sjećanja. Ostaje za vidjeti kako će ovaj film promijeniti poglede na migraciju i kulturnu razmjenu.