Općina Lindwedel osuđena: 12.500 eura odštete nakon nesreće s oborinskim odvodom!

Općina Lindwedel osuđena: 12.500 eura odštete nakon nesreće s oborinskim odvodom!

Sudska presuda mogla bi imati dalekosežne posljedice na odgovornost općina kada se radi o cestovnoj infrastrukturi. 8. srpnja 2025. Viši regionalni sud u Celleu odlučio je da općina Lindwedel mora platiti šetaču odštetu za bol i patnju u iznosu od 12.500 eura. Tužitelj, 27-godišnji ljubitelj pasa, ozlijedio se u rujnu 2020. godine kada je prelazio preko poklopca šahta koji se iznenada prelomio u stranu i zbog čega je pao u odvodni šaht. Posljedice su bile bolne ozljede, uključujući i prijelom čašice koljena.

Općina Lindwedel isprva je pokušala odbiti isplatu naknade za bol i patnju. U prvom je stupnju pobijedila i na Zemaljskom sudu u Verdenu tvrdeći da su poklopci šahtova bili redovito provjeravani. No Viši zemaljski sud odbacio je ovaj argument i jasno stavio do znanja da općina mora dokazati da nije bilo materijalnih nedostataka ili neadekvatnog održavanja. Budući da je oštećeni poklopac šahta u međuvremenu uklonjen, procjena više nije bila moguća.

Odgovornost i sigurnosni zahtjevi

Sud je također utvrdio da procjedno okno potpada pod zakon o odgovornosti i stoga se smatra opasnim objektom. Općina nije mogla dokazati da je do nesreće došlo zbog više sile. Zanimljivo, u zajednici se sumnjalo da je nepoznata osoba namjerno otkopala poklopac šahta, no to se nije moglo dokazati. U obrazloženju presude također je istaknuto da je općinsko osiguranje oborinske odvodnje bilo neadekvatno, što je dovelo do visokog odštetnog zahtjeva.

Osim odštete od 12.500 eura, općina Lindwedel također mora platiti oko 4.400 eura za izgubljenu zaradu, kao i za štetu u gospodarenju kućanstvom i pravne troškove. Ovaj iznos je određen uzimajući u obzir individualne i profesionalne posljedice za tužitelja koji je bio na višemjesečnom bolovanju.

Pogled na prethodne presude

Slični slučajevi ilustriraju važnost obveza prometne sigurnosti za zajednice. Odluka Višeg regionalnog suda u Hammu pokazuje da poklopac cestovnog odvoda čija širina proreza odgovara važećim DIN standardima u osnovi ne predstavlja opasnu zonu koja zahtijeva korektivne mjere, pod uvjetom da je vidljiv pješacima. Međutim, u ovom slučaju raspravljalo se o balansiranju između vidljivosti i stvarne opasnosti, što još jednom naglašava odgovornost zajednica da poduzmu odgovarajuće sigurnosne mjere.

Odluka u Lindwedelu mogla bi dovesti do toga da druge općine moraju biti strože u svojim inspekcijama i mjerama održavanja takve infrastrukture. Moglo bi se reći da se na ovu temu postavljaju ne samo pravna, već i moralna pitanja: Koliko općine mogu i moraju jamčiti sigurnost građanima? Oči su uprte u općine!