Tužna sudbina: Vojnik Rohm dugo se borio s PTSP-om i depresijom

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Tragični slučaj vojnika Reinwalda Rohma pokazuje učinke PTSP-a i neuspjehe Bundeswehra u prepoznavanju.

Der tragische Fall des Soldaten Reinwald Rohm zeigt die Auswirkungen von PTBS und Versäumnisse der Bundeswehr bei der Anerkennung.
Tragični slučaj vojnika Reinwalda Rohma pokazuje učinke PTSP-a i neuspjehe Bundeswehra u prepoznavanju.

Tužna sudbina: Vojnik Rohm dugo se borio s PTSP-om i depresijom

3. srpnja 2025. mala zajednica Helmbrechtsa u okrugu Hof u Bavarskoj doživjela je tragičan incident koji je rasvijetlio sudbinu bivšeg vojnika. Stanari su u 7.45 sati čuli tupi prasak iz obiteljske kuće. Angelika Rohm, supruga 50-godišnjeg narednika Reinwalda Rohma, pronašla je svog muža beživotnog u njegovoj sobi za hobije. Oduzeo si je život nakon što je godinama patio od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i teške depresije. Put do ove tragične odluke bio je dug i mukotrpan, obilježen uzaludnom borbom za priznanje i potporu Bundeswehra. Kako javlja [Image], gubitak je bio poražavajući za obitelj i zajednicu.

Reinwald Rohm pridružio se Bundeswehru 2000. godine i brzo je postao stručnjak za uklanjanje eksplozivnih sredstava. Tijekom svojih misija u kriznim područjima poput Afganistana i Kosova doživio je traumatične događaje koji su ga duboko pogodili. Samoubilački napad na vojnike Bundeswehra u Kabulu u lipnju 2003. posebno mu je ostavio vidljive ožiljke. Ta će iskustva u konačnici dovesti do toga da Rohm sklizne u mračno razdoblje u kojem se izolirao od obitelji i okoline. Pio je više i dramatično smršavio. Unatoč njegovim mukama, njegova bolest nije službeno priznata sve do 2022., a Bundeswehr je ponudio malu odštetu. Rohm je na tu odluku reagirao protestom i tražio veće naknade, ali je i dalje nailazio na odbijanja.

Borite se za priznanje i pomoć

Slučaj Reinwalda Rohma nije jedini primjer stalnih problema s kojima se mnogi veterani suočavaju. Stotine traumatiziranih vojnika bore se za priznavanje svojih mentalnih bolesti, često godinama. Kao što [Tagesschau] primjećuje, samo 10-20% onih koji su pogođeni PTSP-om dobiva pomoć koja im je potrebna od Bundeswehra. To predstavlja velike izazove za instituciju, ne samo u pogledu prava vojnika, već iu zapošljavanju novog osoblja. Mnogi traumatizirani veterani osjećaju se sami i ne znaju gdje pronaći podršku.

Iako je Bundeswehr posljednjih godina napredovao u rješavanju mentalnih bolesti, kritike birokracije i dugih postupaka i dalje su glasne. Procesi prepoznavanja psihičkih bolesti traju u prosjeku 22 mjeseca i pokrenuli su brojne kontradiktornosti i daljnje procese. Nedavna izvješća pokazuju da je oko 30% zahtjeva za priznavanje zbog mentalne bolesti odbijeno. Takve brojke ostavljaju dojam da kontakt točka za veterane vodi “treći rat” protiv birokracije.

Poziv u pomoć

Reinwald Rohm nije jedini čija je kalvarija primjer mnogima. Slučaj naglašava ozbiljan propust u pružanju podrške veteranima koji su se borili za svoju zemlju. Gubitak voljene osobe uvijek je bolan, ali društvo može i mora učiniti više kako bi pružilo potrebnu pomoć onima koji trpe posljedice svojih misija. Hitno se ističu ponude pomoći za osobe s depresijom i suicidalnim mislima.

Kao što pokazuju događaji oko Reinwalda Rohma, ključno je ozbiljno shvatiti probleme veterana i konačno poduzeti odgovarajuće mjere koje će tim ljudima i njihovim obiteljima pružiti potrebnu potporu.