Crkveni azil za Somalijce: Biskup kritizira politiku deportacije!

Crkveni azil za Somalijce: Biskup kritizira politiku deportacije!

U Berlinu, Evangelička crkva u Njemačkoj (EKD) izaziva pomutnju smještajem tri somalijska tražitelja azila, dva muškarca i jednu ženu, u župni dvor. Ova mjera temelji se na zabrinjavajućoj migracijskoj politici savezne vlade, koju je oštro kritizirao biskup Christian Stäblein, predstavnik EKD-a za izbjeglice. Biskup izbjeglice opisuje kao “vrlo mlade ljude” s teškim iskustvima i zalaže se za to da se ne izgube iz vida humanitarni aspekti migracijske politike. Stäblein s užasom reagira na odbijanje onih koji traže zaštitu na granicama i poziva vladu da se preispita kako bi pronašla humanitarna rješenja koja odgovaraju ljudima i njihovom dostojanstvu. {{source_1}} izvještava da su somalijske izbjeglice u Berlinu od Duhova i da su u glavnom gradu smještene iz medicinskih i humanitarnih razloga.

Izbjeglice su nekoliko puta pokušale doći do Njemačke, ali ih je savezna policija vratila dok su već bili na sigurnom u Poljskoj. Tek im je pomoć azilanata omogućila ulazak. Kao da je crkva upalila svjetlo u tami, njena podrška sada pokazuje moguće putove za crkveni azil ako postoji prijetnja deportacije. Prema berlinskom Državnom uredu za izbjeglice, Somalijci su registrirani u dolaznom centru i sudjeluju u svim potrebnim službenim terminima.

Ljudskost u fokusu

Koji su izazovi s kojima se demokratsko društvo suočava kada je u pitanju migracijska politika? Ova se pitanja nameću, posebice nakon usvajanja kontroverznog “plana u 5 točaka” o politici azila i migracije u Bundestagu. Uz potporu CDU/CSU, FDP-a i AfD-a, ovaj plan, među ostalim, poziva na stalne granične kontrole i odbijanje onih koji traže zaštitu, što Stäblein smatra neadekvatnim i protivnim pravnim i europskim pravilima. U strastvenom apelu poziva sve strane da pronađu zajednički diskurs koji stavlja humanost u prvi plan. Biskup diže glas protiv instrumentalizacije pitanja migracija u svrhu predizborne kampanje, a nedavnu pobjedu desničarskih populista opisuje kao alarmantan trend u demokratskoj kulturi.

“Ne radi se samo o brojkama, već i o ljudima”, naglašava Stäblein, ukazujući na povijesnu odgovornost Njemačke u pogledu azila i izbjeglica. Pogled unatrag na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata pokazuje da je Njemačka već napravila opsežan raskid s prošlošću kada je pravo na azil uvršteno u Temeljni zakon 1949. godine. Tada se društvo trebalo jasno distancirati od nacionalsocijalističke povijesti. Njemačka je u razdoblju koje je uslijedilo primila brojne izbjeglice koje su zbog ratova i progona stizale na granice, tako da je pravo na azil bilo oblikovano sudbinom ljudi koji o njemu ovise.

Rasprava o azilu i migraciji

Rasprava o migracijskoj politici nije nova u Njemačkoj. Nakon završetka Drugog svjetskog rata u Zapadnoj Njemačkoj je razvijen opsežan zakon o azilu kako bi se brojnim raseljenim osobama i prognanicima tog vremena ponudio siguran krov nad glavom. Međutim, od 1990-ih politika azila se iz temelja promijenila, ponajprije uvođenjem koncepata „sigurnih trećih zemalja“ i „sigurnih zemalja podrijetla“, koji znatno otežavaju podnošenje zahtjeva za azil izbjeglicama. Osim toga, broj zahtjeva za azil u Njemačkoj od tada je znatno pao, zbog čega je potreba za reformom i humanitarnijim rješenjima postala još hitnija.

“Danas je još važnije poštovati prava onih koji traže zaštitu i ponuditi im perspektivu”, kaže Stäblein. EKD se zalaže za stvaranje humanitarnog migracijskog režima koji se ne oslanja samo na pravni okvir, već prije svega na humanost i dostojanstvo. Ostaje se nadati da će se glasovi poput biskupa Stäbleina čuti i pokrenuti potrebne promjene u politici.