Sjećanje u Parizu: bdijenje za žrtve masakra 1961

Sjećanje u Parizu: bdijenje za žrtve masakra 1961

Nekoliko stotina ljudi okupilo se u petak navečer na mostu Pont Saint-Michel u Parizu kako bi se prisjetili Alžiraca koji su bili žrtve užasnog masakra 17. listopada 1961. Ovi tragični događaji koje je izvršila francuska policija protiv mirnih alžirskih prosvjednika i dalje su bolan dio kolektivnog sjećanja i politički eksplozivni. Od tada je više od 80 organizacija, sindikata i političkih stranaka pozvalo francuske vlasti da službeno priznaju ovaj državni zločin, prenosi Bondy Blog.

Te noći prije više od šest desetljeća ubijeno je više od 100 Alžiraca, a uhićeno više od 12.000 prosvjednika. Prosvjedi su bili usmjereni protiv rasističkog policijskog sata koji je uvela tadašnja vlada. Fatima Besseghir, kći jednog od prosvjednika, dirljivo je opisala torturu koju je njezin otac pretrpio u Château de Vincennes. Ove osobne priče otkrivaju duboke ožiljke koje je ostavilo ovo poglavlje francuske povijesti.

Sjećanje i zahtjevi

Memorijalni događaj, koji je održan 17. listopada 2025., imao je za cilj odati počast žrtvama rasističkog i kolonijalnog nasilja koje je počinila francuska država. Skupu su nazočili brojni pobornici, uključujući Veliku parišku džamiju koja je organizirala i komemorativni skup. Chems-Eddine Hafiz, rektor džamije, naglasio je potrebu priznavanja 17. listopada za pomirenje između francuskog i alžirskog naroda. U tom kontekstu, ponavljaju se pozivi da se omogući pristup arhivama Alžirskog rata i da se pravedno podučava kolonijalna prošlost, kao što se također može pročitati na web stranici Survie.

Druga središnja briga organizatora bila je potreba za nacionalnim muzejom u Francuskoj koji bi sveobuhvatno proučavao povijest kolonijalizma. Suočeni s kolonijalizmom, bitno je staviti u prvi plan samoodređenje i glasove onih koji su pogođeni. Samia Messaoudi, središnja figura u kulturi sjećanja, također je naglasila koliko je važno osnovati svoju organizaciju “Au nom de la mémoire” 1990. godine kako bi se sjećanje na masakr održalo živim.

Kritika i priznanje

Ali rasprava o kvalifikaciji 17. listopada 1961. kao državnog zločina ostaje politički osjetljiva i kontroverzna. Politolog Olivier Le Cour Grandmaison ukazao je na odgovornost Mauricea Papona, tadašnjeg policijskog prefekta Pariza, koji se smatra odgovornim za masakre. Emmanuel Macron opisao je djela kao "neoprostive zločine" 2021., ali službeni kurs vlade ostaje ambivalentan. Rezoluciju kojom se priznaje masakr predstavila je u veljači 2024. zastupnica Sabrina Sebaihi i usvojila ju je Nacionalna skupština, ali je uvelike modificirana.

Ova događanja su u kontekstu šire rasprave o kolonijalnom nasilju, koja nije ograničena na prošlost, već postavlja i aktualna društvena pitanja. Povijesni događaji kao što su prosvjedi u Alžiru 1945. i brutalne reakcije francuske vlade tijekom dekolonizacije pokazali su da je nasilje bilo središnji dio kolonijalne prakse i da to, nažalost, i danas ima reperkusije, ističe Savezna agencija za građansko obrazovanje.

Povjesničari i medijska izvješća nakon masakra često su dovodila u zabludu i podržavala službenu verziju događaja. Koreograf Mehdi Slimani stavio je ovo važno poglavlje u fokus predstavom koja je dobro primljena od premijere 2011. Memorijalni događaj i trajni zahtjevi za priznanjem i pravdom ključni su koraci prema iscjeljujućoj kulturi sjećanja koja ne samo da promiče zaborav, već i aktivan angažman s kolonijalnom prošlošću.